Starim autobusom u inozemstvo

03.03.2007.

Gradovi (7/15): Sisak

(napomena: prvo me uhvatila zubobolja. onda me uslijed iste uhvatila gripetina. onda mi je uslijed gripe natekao zub. sad gutam antibiotike ali mi oteklina jos nije splasnula, no barem vise ne boli onako. uglavnom, raspadam se izgleda)

Sisak: Čita li Mel Gibson Zagora?

.

Kad je bio sasvim mali dječak, moj brat volio se igrati s plastičnim vojnicima. I svakog ljeta kad smo kretali na more on je nagovarao tatu da idemo u Vojnić, zato jer si je zamislio kako tamo sigurno mora bit super vojnih igračaka.
Imao je negdje četiri godine.
Marac je, međutim, imao daleko više kada je rekao da cure u Sisku sigurno imaju dobre sise.
Kada se s time poklopi činjenica da ćemo dvije večeri kasnije na Danima Piva upoznati cure među kojima je i Danijela iz Siska, te da će Bane tijekom večeri jedno sedamstočetrnaest puta reći "Kakav je to grad na samo tri rijeke?", jasno je da o Sisku ne mogu napisati ozbiljan post.

Istina, Sisak i ja smo također krivi za to.
Zajeb je bio u tome što sam prvi puta u taj grad došao predvečer i vidio otprilike ovo što vi vidite na gornjoj slici.
Danijela se osmjehnula kad je vidjela moju izigravatorski plačnu facu, no kad sam je pitao "oću ja umrijet od ovoga?" skoro se zagrcnula od smijeha.

Ipak, za već petnaestak minuta Sisak mi je postao superkul.
Nekako, zamišljao sam si da sam Mad Max i da sam u nekom okrutnom i hladnom vremenu nakon trećeg svjetskog rata dok na nebu još uvijek gore vatre uzrokovane nuklearnim eksplozijama.
Razmišljao sam da viknem neki citat iz filma, ali jedini kojeg sam se mogao sjetit je onaj "They say people don't believe in heroes anymore. Well damn them!". Jedini problem je što to ne kaže Max, nego izvjesna Fifi, a kakav bi ja bio jebeni heroj da se zovem Fifi!

Normalni ljudi bi tu stali, ali ne i ja. Petnaest minuta kasnije pokazujem Danijeli krastu na koljenu i govorim kako me to Nightrider pogodio kiselinskim pištoljem. A čak i ne znam je li Nightrider Maxov neprijatelj.
Iz nepoznatog razloga, Danijela se nasmije.
Ne gleda me sućutno.
Stane pred mene, nasloni se na neku klupu u nekom supermalom parku i kaže "zagrli me".

.

.

Drugog jutra, Danijela kaže:
- Znaš, ima u Sisku i lijepih stvari.
- Pa znam, tebi sam i došao - kažem i iste sekunde mi je žao što nemam šestar da si ga zabodem u koljeno. Ja sam jebeni Petrarca. Želim si smrt.
Ipak, ona se sasvim lagano zarumeni.
- Hoćeš da idemo do Starog grada?
- Nisam ti ja umirovljeni švedski turist.
- Budalo. Ajmo onda do Kupe.
Ne želim bit izbirljiv pa idemo do Kupe. Karlovac ima četiri rijeke, Sisak ima tri. I baš moramo na Kupu, jedinu zajedničku. Kakva je to avantura?
Nikakva, ako pitate mene.


Kako bilo, Kupa je apsolutno kupasta. Vidiš je, kažeš "aha, ti si Kupa" i odeš dalje.
Most je zato jako lijep.
- A ovo su ti šiklje - kaže Danijela.
- Nisu, to su čamci - kažem ja.
- Pa mi ih zovemo šiklje.
Sad znam i jednu riječ sisačkog.

Klupe su poprilično popunjene, na jednoj čak sjedi i neki poprilično sivi tip koji izgleda kao da će svaki tren umrijet. Danijela kaže da je to Matoš, a meni je glupo govorit joj da je Matoš odavno umro, jer će joj onda bit neugodno.

Onda prolazimo kraj nekog tipa koji prodaje stripove. One stare koje smo gutali kao klinci. Vidim čak i legendarni "Sedma runda" od Zagora, za koji sam izvjesnom Dincu dao petnaestak drugih stripova, samo da saznam kako završava trilogija.
- Kakav si ti Mel kad čitaš Zagora - smije se Danijela.
- Koji Mel? Ja sam Max.
- Pa Mel je Max. Max je Mel.

I tako.
Ruku pod ruku, šećemo Siskom. Uz sisačku Kupu, u sisačkom proljeću, prema sisačkom mostu.
Pričamo o tome čita li Mel Gibson Zagora. I smijemo se.
Kosa joj miriše na maline, tako da puno poslije, kada postanemo potpuni stranci, na svakoj tržnici i svakom buvljaku svijeta, kada ugledam strip sa Zagorom na naslovnici, u zraku osjetim miris malina i osmjehnem se pri pomisli na grad u koji više nikada nisam otišao.


Slijedeći grad - Karlovac: Priča koju nikada neću znati ispričati

 

Starim autobusom u inozemstvo
<< 03/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

ABECEDA NA JEDNOM MJESTU

Ali ni to nije sve...
Ako vam ni ovo sve nije predugo i vi bi baš jako čitali, na mail adresi izvozzitarica@yahoo.com možete dobiti roman "Savršeni krug", kao i potresni i veličanstveni epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku".
Naravno, besplatno :)

Ljudi iz priča
Ljudi iz priča, neki iz ulice, neki s autoputa:

MajFejvritEndDirestSelebriti (Martina u nekoliko priča) - eto, sad se razotkriva i dugo čuvana tajna sa starog bloga :) Ona je, naravno, na vrhu, kako i treba.

Slikar - dečko redovnim čitateljima najpoznatiji kao onaj kojeg je Mavijo s petog balkona pogodio vrećom punom vode. Danas glumi da je slovenski slikar, mada skoro svaki vikend zuji po Korani (glumi da je Slovenac, a slikar zbilja jest i to odličan)

D Bend - moji prijatelji i jedan super bend iz sretnih vremena prije nego što sam im se ja pridružio i onda smo se raspali :)
Neke pjesme možete skinuti OVDJE dok OVDJE možete vidjeti i da su/smo bili baš super.

Još jedan bend - sačinjen od mog brata i njegovih i mojih prijatelja. Face su. Evo, nedavno svirali i u Sarajevu (ima i fotki) :)


Brojač posjeta
152089

Powered by Blogger.ba