Starim autobusom u inozemstvo

07.02.2007.

Gradovi (3/15): Krk

.

Krk: Zora u napuštenom svijetu

.

Sanel je bio basist u mom prvom bendu. Bili smo djeca i bilo je to još prije rata, a naše prve snimke sastoje se od njegovog električnog basa, Zlajine akustične gitare po kojoj nabija kao konj da se barem malo čuje kraj basa i mene koji se dernjam kao manijak.
Bilo je to jedno opušteno vrijeme, s ulicama punim djece, s noćima koje su se razlijevale parkovima i rijekama nasmijanog grada i s jutrima koja mirišu na slana peciva, riječno bilje i koprive, te pomalo ofucane ali još uvijek jarkožute teniske loptice.
Kasnije je došao rat, bend je postao vrlo popularan u lokalnim okvirima, ali Sanel više nije pripadao ni bendu ni okvirima, već Kanadi.
Prije par godina, usred najsunčanijeg ljeta, vraćao sam se iz grada i ugledao ga kako prolazi alejom lipa kod Žečea, tamo gdje je kad smo bili klinci jednom ispao vlak.
Dok smo stajali i pričali bilo je kao da sam se vratio u neko drugo vrijeme, kao da smo opet dječaci i pričamo o prvim gimnazijskim danima ili dogovaramo probu za sutra.


U tom drugom vremenu, na more sam uvijek išao na Krk.
Bio sam u mnogo mjesta na tom otoku, ali kada ga netko spomene ja uvijek prvo pomislim na Punat, mjesto u kojem sam redovito odlazio s roditeljima i bratom sve do negdje petnaeste godine života.
Punat je i mjesto jednog od najčudnijih događaja u mom životu, imao sam negdje 11-12 godina i šetao sam prema središtu mjesta i razmišljao kako je dosadno i kako bi bilo super da se pojavi netko iz ulice, recimo Crijevo. Stvar je u tome kako je Crijevo svake godine cijelo ljeto provodio u mjestu u kojem je imao vikendicu i baš nikada nije išao nigdje drugdje, niti je ikada išta slično spomenuo. I baš u trenutku kada sam pomislio "jebote, da je bar Crijevo ovdje" pojavio se baš on, mlatarajući nekim koferčićem i hodajući korak-dva ispred mame i bake.

Ipak, najupečatljivija uspomena s Krka ipak je godina 1992. i Šilo. Točnije, koncert Daleke Obale u Dobrinju na koji smo svi otišli sa starcima, a onda ostali sami dugo poslije koncerta i vraćali se pješice do Šila. Bila je to jedna od onih stvari koje naizgled nisu ništa posebno, ali kad ih, recimo, vidiš u nekom američkom filmu, misliš si "jebote, zašto mi nemamo tako kul djetinjstvo, kul prijatelje ili kul događaje". Hodali smo satima po otočkim cestama, asfaltom i makadamom, išli zajedno, odvajali se u grupice, ležali na travi i pjevali, sjedili na kamenju i igrali krug istine, a kako je vrijeme prolazilo šetali smo sve sporije.
Bila je to večer u kojoj se nije dogodilo baš ništa posebno, ali kad sve sve to "ništa" sabere ispala je možda i najljepša večer naših života.
Sa svitanjem zore ušli smo u malo seoce nadomak Šila, kamene uličice bile su posve puste, prozori su bljeskali crvenom bojom neba, mirisalo je na lavandu i opet je bilo kao u nekom američkom filmu, kao u onom trenutku kada shvatiš da strašno jako voliš te ljude, ali da sada život ide dalje i da se vjerojatno više nikada nećete sresti.
Toga dana, u predvečerje, spremali smo stvari u auto, polako su počinjali cvrčci, miris lavande bio je još izrazitiji, čuo se šum mora, a s radija u autu zasvirala je "Sealed with the kiss", ljigava pjesma Jasona Donovana, koja je u tom trenutku nekako savršeno odgovarala osjećaju.

A Punat?
Punat je puno toga.
Punat je Dino koji je bio malo stariji i nas klince svake godine strašio novim glupostima, bili to špijuni i kriminalci u sumnjivom crnom mercedesu, duhovi u apartmanu broj 14, ili starac u lokalnoj konobi koji je nekada bio plaćeni nindža ubojica.
Punat je Maja kojoj se baš s nekim hodalo, pa je onda bila s Mislavom, onda s njegovim bratom Karlom, pa je onda Mislav nagovorio Karla da je ipak ostavi, pa sam ja rekao "dobro, meni nisi brat", pa je Maja bila i sa mnom, sve dok nije rekla "ajmo sad plesat", na što sam ja zaključio da mi je ipak žao Karla.
Punat su nogometne utakmice sa Šveđanima iz obližnjeg kampa, žuti "polo" koji je najbolji žuti sok u povijesti žutih sokova, prve gole grudi u koje piljimo na nudističkoj plaži uz stručne rasprave jesu li bolje "onakve ko od Samanthe Fox" ili "male špičaste", prvi večernji izlasci bez roditelja, ono popodne u kojem je nestao moj šestogodišnji brat (a zapravo samo otišao nekom klincu u apartman i njegovoj mami rekao da naši starci znaju za to)...
A Punat je zapravo i janjetina u Gračacu, Plitvice, Rastoke, osjećaj mučnine u autu, kaseta Romana Butine, potamnjela koža, miris vlažnih ručnika zamrljanih kremom za sunčanje, brujanje automobila na praznim kordunaškim putevima u kasno poslijepodne i prvi pogled na moj grad s brda.


Punat je neko drugo vrijeme i zato i nije čudno da više nikada nisam otišao tamo. Nije stvar samo u odrastanju. Stvar je u tome da više nikada ne bi po povratku otišli na tržnicu po četiri porcije ćevapa s lukom. Ne bi, jer nema više mame. Kao što nema ni onog vremena u kojem su stvari blie naivno i dječje lijepe. Pa tako više ne postoji ni Punat. To je sada neko drugo mjesto, koje nema nikakve veze s dječacima i djevojčicama koji kasno navečer, ispod borova, igraju štrofova i smiju se s pomalo zaboravljenom iskrenošću.
Ako ipak odem, bit će to kao ono poslijepodne u kojem sam sreo Sanela.


Slijedeći post: Tuzla: Skice grada

.


Starim autobusom u inozemstvo
<< 02/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728

ABECEDA NA JEDNOM MJESTU

Ali ni to nije sve...
Ako vam ni ovo sve nije predugo i vi bi baš jako čitali, na mail adresi izvozzitarica@yahoo.com možete dobiti roman "Savršeni krug", kao i potresni i veličanstveni epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku".
Naravno, besplatno :)

Ljudi iz priča
Ljudi iz priča, neki iz ulice, neki s autoputa:

MajFejvritEndDirestSelebriti (Martina u nekoliko priča) - eto, sad se razotkriva i dugo čuvana tajna sa starog bloga :) Ona je, naravno, na vrhu, kako i treba.

Slikar - dečko redovnim čitateljima najpoznatiji kao onaj kojeg je Mavijo s petog balkona pogodio vrećom punom vode. Danas glumi da je slovenski slikar, mada skoro svaki vikend zuji po Korani (glumi da je Slovenac, a slikar zbilja jest i to odličan)

D Bend - moji prijatelji i jedan super bend iz sretnih vremena prije nego što sam im se ja pridružio i onda smo se raspali :)
Neke pjesme možete skinuti OVDJE dok OVDJE možete vidjeti i da su/smo bili baš super.

Još jedan bend - sačinjen od mog brata i njegovih i mojih prijatelja. Face su. Evo, nedavno svirali i u Sarajevu (ima i fotki) :)


Brojač posjeta
151319

Powered by Blogger.ba